Fuad Abdullah Seferagić
        Es-selamu alejkum!
      Bujrum i dobrodošli na
          www.bismillah.ba
      - oficijelni web portal!

             Zašto "Bismillah"?
          (u ime Allaha swt)

    Želja je bila, svim poštovaocima Ilahija i Kasida koji surfaju internetom i ciljano traže ovakve i slične web-portale, kao i onima što slučajno „nabasaju“ ,skrenuti pažnju samim nazivom, koji je u stvari čarobna formula u Islamu, izvađena od Kur´anskog svetog Govora našeg Stvoritelja a koja sleti sa usana svakog iskrenog Muslimana kad zanijjeti ili započinje neko plemenito djelo i bude neprimijetni kompas u njegovom djelovanju. Allahova swt je Volja da domena na internetu sa našim državnim podznakom u nazivu "www.bismillah.ba" bude slobodna i pripadne meni u emanet. Bismillah - elhamdulillah!
    Još jedan ili dva povoda su me motivisali u određivanju naziva moga oficijelnog web-portala; da ne koristim samo lično ime, a ujedno se i jedan moj album ilahija i kasida zove „Bismillah“, po istoimenoj ilahiji koja bi trebalo da bude „obraz“ kompletnog albuma „Bismillah“.
     Svakako, ovom su mnogo doprinijele i sugestije velikog broja prijatelja širom svijeta, koji su me bodrili putem elektronske pošte da objedinim sadržaje sa ranijih albuma i prezentiram ih na ovakav način, jer makar polovina tih ilahija ili kasida nisu imale ni ime ni prezime. Žao mi je što od samog početka nisam arhivirao nekolicinu tekstova i originalnih izvedbi, ali možda se neko u „butum dunjaluku“ nađe i pripomogne mi u traženju.
    Jedan drugi razlog, po meni, bio je gorljiviji i jači podstrek za ovaj korak,zapravo. Nakana da se ograničim ali i „poluglasno“ kritički osvrnem na, „zadnjih godina“, najezdu šeriatski diskutabilnih ili čak oprečnih tekstova, na našim prostorima, nerijetko popraćenih muzikom, koja češće naginje pop ili čak rock smijeru nego li islamskoj baštini i tradiciji podneblja balkanskih Muslimana. Postavlja se naravno pitanje, da li i kako bi bilo moguće izvršiti pozitivan uticaj na ovom polju u vrijeme kad otprilike sve izmiče kontroli i dakako da bi se trebalo razmišljati o određenoj instituciji koja bi filterisala svrsishodne od ponekad bogohulnih tekstova prije nego se isti serviraju javnosti.




      DA LI JE MUZIKA HARAM?
    
   Uskovezano za ovu tematiku je i pitanje paralelnog korištenja muzičke podloge uz određene pobožne tekstove pa je među pojedinim „strujama“ dolazilo i još uvijek dolazi, na žalost, do žustrih rasprava, koje potom završavaju sa svađama i okretanjem glave od brata Muslimana. Allah swt najbolje zna, i sam sam godinama smatrao da znalački urađenoj, nepretjeranoj muzičkoj podlozi nema smetnje, poredio sam muziku sa slikarstvom u Islamu gdje isto tako postoje dva pravca, kao i svugdje, uostalom; dakle, onaj pravac, koji je islamom jasno okarakteriziran i zabranjen (crtanje likova ljudi sa kompletnim licem, kiparstvo, vajarstvo, crtanje golotinje itd.) i pravac, koji se na temelju ovih zabrana razvio do perfektnosti kod Muslimana kao sto je crtanje, slikanje prirode, džamija, cvijeća, ornamentike po džamijama i javnim ustanovama, sa tolikom ljubavlju da su mnoge starije džamije u islamskom svijetu čak desetljećima uređivane i uljepšavane. Dakle, dva pravca jedne te iste umjetnosti, prvi je zabranjen a drugi pohvalan. Vjerovao sam da se ovaj "mjerni aršin" posigurno može primijeniti i na muziciranje uz ilahije i kaside jer je i muzika umjetnost. Stvoritelj posigurno ništa nije zabranio čovjeku a da mu zato istovremeno nije ponudio alternativu ili zamjenu, nadoknadujući zabranu. Lično sam osjećao buntovnost u prsima kada bi se govorilo o temi "Ilahije i Kaside sa muzikom" tražeći opravdanje za svoj stav, za koji sam vjerovao da se ne kosi sa šerijatskim fundamentima. Smatrao sam da je muzika bez „uznemirujućeg ritma“, prepznatljivog orijentalnog takta, pojedini žičani i gudački instrumenti uz tekstove koji oplemenjuju dušu, bodre na plemenitost prema vjeri, domovini, porodici itd., da je to dozvoljeno a sve sa suprotnim karektaristikama zabranjeno, dakle, ono što tjera na grijeh, ples, grešno bodrenje, bogohuljenje, psovku itd. Svima onima koji su se na mene ugledali po motu "Kad može on - mogu i ja", dugujem izvinjenje i ovim putem tražim halala uz dovu da nam Allah swt oprosti i uputi nas. Amin! Nakon dugo godina lošeg iskustva i naravno, nakon detaljnog proučavanja Ajeta i Hadisa na ovu temu i napose, nakon sagledavanja posljedica koje su neminovno nastale na našem podneblju, ako ništa, onda je makar jasno da je šteta od muzike uz ilahije nesagledivo veća od koristi. Lično ne mislim više izvoditi niti snimati ilahije ili Kaside s muzikom i sve takve ilahije koje sam postavio na mom sajtu, biće inšaAllah uklonjene. Hvala Gospodaru Kjabe Koji upućuje i oprašta i Koji nam je poslao Istinu, Knjigu Jasnu, neka je salavat i selam na na našeg poslanika Muhammeda Mustafu saws, koji nam je dostavio cjelokupnu Objavu i koji je uvijek govorio istinu.
    Opet ponavljam, da je ovo moje lično mišljenje a ne fetva drugima jer sebe ne smatram kompetentnom ulemom iako sam inšaallah hafiz Kur´ana ali ne fetva-i-emin. O ovom su rekli i stariji i pametniji pa ko se potrudi, ovisno o njegovom vjerovanju i jačini imana, ako Bog da, naći će odgovor. U svakom slučaju, činjenica da se instrumenti ne mogu unijeti u džamiju da se uz njih izvede određena ilahija sama po sebi donosi odgovor! A Allah swt najbolje zna!


           Muderrisi cazinske Medrese s početka XX stoljeća

    
    Šta su ilahije a šta kaside?
    
    Ilahije su pobožne pjesme, koje svojim sadržajem i karakterom veličaju isključivo Svemoć Boga i ljubav prema Njemu a kaside su isto tako pobožne pjesme koje svojim sadržajem i karakterom hvališu i opisuju ljubav prema hz. Pejgamberu, Muhammedu Mustafi s.a.w.s., u prvom redu, ali opjevavaju i važne ličnosti ili događaje iz istorije Islama. I jedne i druge su nastajale još od najranijeg perioda Islama a posebno kod nearapskih Muslimana, koji su, u želji da iskažu svoju ljubav prema Stvoritelju i Njegovom plemenitom Poslaniku, neka je Allahova Milost na njega i njegovu časnu porodicu, nepoznavanje arapskog jezika nadomiještali islamskom duhovnom poezijom na maternjem jeziku. Najviše se pored arapskog, pisalo i pjevalo još na perzijskom i turskom jeziku.
    Smatram da postoje dvije vrste izvora islamske duhovne poezije: ilham i inspiracija autora. Ilhamom nadahnuti autori skladaju nedvosmislene i jasne tekstove koji se ne kose sa šeriatom dok se inspiracijom vođenim autorima ponekad potkrade skrivena greška koja kontrira islamskoj akidi, učenju o Bogu dž.š. i razumijevanju vjere. Mislim da bi se tekstovi ilahija i kasida, prije objavljivanja javnosti, trebali dati na recenzijski uvid stručnim osobama, kako se ne bi bilo grešaka, koje se kasnije teško nadomjeste. Ovim stavom želim zaštititi sebe i sve one koji iz ljubavi prema ilahiji i kasidi skladaju iste pa iz nestručnosti previde grešku u svojoj skladbi. Kompleksna tehnička dostignuća modernizma i njegova sve jača dominacija nad čovjekom, te isturanje „materijalizma“ u prvi plan a udaljavanje od Jedinog Iskona , posebice u poslednjoj deceniji prošlog stoljeća su, na žalost, dali pogrešan impuls velikom broju Muslimana koji svoje nepraktikovanje vjere pokušavaju upotpuniti ilahijama i kasidama što je definitivno pogrešno.    Osnovna islamska načela se moraju izvršavati, posebno imasnki i islamski šarti, čije praktikovanje čini Muslimane muslimanima i vjernicima. Također je ružna i Islamu nepoznata slika tzv. koncerata ilahija ili kasida, gdje pred masama razgolićene, gologlave, napadno obučene i našminkane žene izvode ilahije ili kaside. Na ovu temu se može debatirati na ovom ili nekom drugom forumu jedne od islamskih internet stranica ili drugdje... Islam nije običan codex ritualnih propisa, već savremen životni put za sve ljude svijeta.
    
    Skoro zaboravih...
    
    Zahvaljujem svim posjetiteljima www.bismillah.ba i bujrum opet - pa kad god! Ovaj web-portal je otvoren za sve dobronamjerne sugestije i kritike a cjelokupan materijal, downloadi mp3, wmv kao i tekstovi su Vam HALAL.

    Vaš Fuad Abdullah Seferagić

Muhammed, a.s., čista i nedirnuta ploča ljudskog poimanja

O Ebu Hanifi