Bismillahir-rahmanir-rahim!
Nešto o srcu... - iz drugog ugla
Malo koji čovjek se ne zadivi ljepoti beskrajnosti svemira kada se nađe pod vedrim nebom u sitne jacijske sahte. Posmatrajući bezbroj zvjezda i sazviježđa, svako se tada u sebi zapita, koliko je to prostranstvo pa ga ljudsko oko ne može obuhvatiti niti ga može dokučiti ljudski um. Po našem razumjevanju svemir ne poznaje granice jer ga mi ne možemo shvatiti sa našim razumijevanjem ali možda i zato što iza ove beskrajnosti i nedokučivosti stoji njegov Stvoritelj, čija se Veličina ne može mjeriti nikakvim mjerilima, Stvoritelj, koji nam u svemu što je stvorio daje bezuslovne dokaze o svojoj Egzistenciji. Žeđ ljudske znatiželje o Tvorcu svega što nas okružuje pa i nas samih se ne može napojiti iz ibrika znanstvenosti ili nauke, ali nam nauka itekako može pomoći da brže shvatimo ulogu spoznavanja i spoznaje. Ako se izučavanje i nauka zasnivaju na temeljima islamskog ubjeđenja, čvrstog imana i vjere u Jedinog i Jednog Stvoritelja, onda su znatiželji i žednom tragaču dostupna sva vrela Istine i prohodni svi putevi ka Spoznaji. Samo oni čija su srca čista od primjesa sumnje mogu golim okom i bez teleskopa vidjeti i razumom shvatiti veličinu univerzuma, svrhu njegovog stvaranja, složenost savršene harmonije njegovog funkcionisanja i neizmjernu Veličinu njegovog Stvoritelja koji nas podstiče na to da Ga tražimo izučavanjem i studiranjem Njegovih stvorenja, kosmosa, svega onog što nas okružuje pa i nas samih direktnim ajetom iz Qur'ana a.š.
«Mi ćemo vam pružati Naše dokaze u svemiru i u vama samima sve dotle, dok vam ne postane jasno da je On – Allah Istina»
Tumačimo li ovaj ajet u današnjoj atmosferi u kojoj se nalazi nauka i znanstvo, naime na vrhuncu tehničkih i znanstvenih dostignuća, bilo da se radi o izučavanju i posmatranju svemira i svega oko nas ili anatomiji čovjeka koji je «svemir u malom», prepoznaćemo jasan izazov i poziv umu čovječanstva da koristi svoj razum kako bi došao do Istine i zavirio iza perde tajni koje sa toliko čežnje želimo dokučiti. Šta je Stvaranje i ko je Stvoritelj? Ova pitanja su stara vjerovatno koliko i čovječanstvo, ali nikada prije nije čovječanstvo bilo na tako visokoj razini dostignuća i nije raspolagalo sa toliko mnogo pomagala koja mu daju potrebne informacije pa ipak, mi smo svjdedoci o sve većoj mnogobrojnosti onih koji ne vjeruju i zatvaraju oči pred blještavilom Istine i negiraju Postojanje Svemogućeg Gospodara.
Zašto je to tako? Zašto desetine pa i stotine hiljada znanstvenika današnjice ne postanu Muslimani i ne padnu na sedždu Svemogućem Tvorcu svega vidljivog i tajnog? Zar nije za očekivati da oni koji tako detaljno poznaju anatomiju čovjeka i kopleksnost njegovog postojanja, da oni prvi podignu ruke ka nebu i posvjedoče «Amenna»! Vjerujemo! Doktori specijaisti širom svijeta znaju da je čovjek kao živo biće, sa udahnutom dušom najsavršeniji reprezant Božije egzistencije, od svih živih bića najsavršenije stvorenje ali ipak ne vjeruje toliko njih. Astronomi koji svoj život provedu posmatrajući i izučavajuči svemir tvrde da je on toliko precizan i harmoničan, da to sebi ljudski um ne može ni predstaviti, da čovjeku zastane dah pred beskrajnošću svemirske harmonije, ali ipak na kraju umiru kao nevjernici.
Odgovor na ova paradoksna pitanja, koja se sama po sebi nameću jednom laiku vjerniku nalazi se u Qur'anu a.š.:
«Njihova srca su bolesna a Allah njihovu bolest samo još uvećava; njih čeka bolna patnja zato što lažu!»Iman je stvar srca a Uputa ili «huda» su u Allahovoj swt Moći! Onaj koji se sa svim srcem ne preda vjeri nego želi i spreman je vječito raspravljati i tražiti nekakav drugi odgovor, zeniječući Storitelja, takav neće naći uputu pa makar imao sve bjelodunjajlučke titule! Iman je vjerovanje srcem i tek kada srce apsolutno vjeruje, tada se iman može povećati kada se islamska Istina potkrijepi naučnim odgovorima i postavkama. Oni koji okreću glavu pred Svemoći Boga dž.š. i pokušavaju proizvesti robote sa multikompleksnim funkcijama i proglašavaju se «svemoćnim», neće nikad biti u stanju shvatiti svrhu postojanja čovjeka a kamo li proizvesti nešto, što bi moglo priličiti i naličiti čovjeku.
Da bi se prodrijelo u srž i bit imana,
mora se imati čisto srce, srce koje sa svakim svojim otkucajem
čezne i zove za Allahom, Gospodarom svih svjetova, srce koje
precizno i dosljedno izvršava Rabbove naredbe a kloni se
Njegovih zabrana, srce koje neprestalno upućuje dove Svemilosnom
da mu On ukaže na pravi put a sačuva ga od tolikih stranputica.
Ko se nehajno okrene od vjere čineći veliki grijeh, Allah
dž.š. okrene i njegovo srce od Istine i Spoznaje.«A
kada se oni okrenuše, Allah okrenu njihova srca i On ne daje
Uputu narodu koji grijehe čini. »Srce nije samo gnijezdo
imana, ono je i kao organ u čovječijem tijelu od prvostepene
važnosti. Kada smo bolesni pa odemo kod doktora, on se većinom
prvo hvati steteskopa da osluša rad srca. «Allah
uvodi u svoju Milost onoga koga On hoće!» Onaj
koji svoj život provodi u grijehu, širku, opijanju,
bludu, kockanju, nanošenju nepravde nedužnima, taj ne
može dokučiti šta se iza perde krije, njegovo srce
je okorjelo u grijehu i zapečećeno je! «Kalu kulubuna
gulf!» Ne može se istinitost Tvorca i Njegova savršena
čistoća shvatiti prljavim srcem! Allah dž.š.
ne propušta kroz svoja vrata Milosti one koji prije ne uzmu
abdest, ne očiste i ne pokaju se! U njihovim srcima je paganski
žar, žar kojim zaniječu Svemogućeg i žele
da utrnu Njegovo svjetlo Nura sa svim mogućim sredstvima i
na sve moguće načine! Islam je savršen i oni to
tajno znaju ali se njihova srca odupiru i ne žele da shvate
istinu. Zbog njihovog licemjerstva, nevjerstva i pokvarenosti je
Svemogući zapečatio njihova srca i stavio na njihove oči
perdu pa da nevide! ...»hatemallahu ala kulubihim
we ala sem'ihim we ala ebsarihim gišaveh»...
Islam zabranjuje sve ono na čemu se danas zasniva njihova civilizacija! Prevara, blud, kamata, širk, otimačina, svinjsko meso, uživanje droga i alkohola, zulum i nasilja prema slabijima...sve ovo su stubovi današnje civilizacije zapada! Hajka na Muslimane je odavno počela i lov na Mu'mine je otvoren! Odjednom je svaki Musliman, koji redovno klanja namaz, Schläfer ili spavač, potencijalni terorist! Diljem svijeta, ne samo zapada, privode se hiljade Mu'mina i odvode u hapsane. Prema njima se ophodi gore nego prema marvi i stoci i njihova tijela se izmrcvljuju sindžirima i okovima!
Ali ni to nije dosta! Munafici cijelog dunjajluka su se udružili sa njima i nadaju se vlastitoj slobodi i koristi. Svakim danom nestaju stotine Muslimana ali to izmiče našem oku sve dok i mi sami jednom ne dođemo na red. Neće li tada biti kasno? Sjetimo se kada je jedan američki ratni bombarder, navodno zabunom, bombardovao svatove u Afganistanu, koji su u slavlju pucali u zrak u usmrtio preko 300 Muslimana! Ovaj tužan čin se jedva spomenuo u vijestima ali katastrofa dva aviona evropskih aviokompanija nad Bodenseeom prije nekoliko godina, koštala je nesrećnim slučajem sedamdeset ljudskih života , pa ona danima nije silazila sa udarnih tema svih medijskih kuća. Ne samo zato što je Afganistan daleko, nego i zato što su tamo «oni drugi» i što je u Afganistanu tako i tako bio rat. Kako shvatiti postupke vladara onih zemalja u kojima su većinsko stanovništvo Muslimani, vladara koji otvoreno šuruju sa din dušmanima, svesrdno i otvoreno im pomažući u istrebljivanju Muhammedovog a.s. Ummeta?! Qur'anska poruka svim ovim vladarima koji gomilaju bogatstvo ili ga raskošno troše na haram a ne u soijalne svrhe je jasna! ...»fi kulubihim meredun»... Zar nije jadno i žalosno da se skoro sve zemlje sa većinskim muslimanskim stanovništvom spominju kao «zemlje trećeg svijeta» iako se na njihovom području nalaze najvrjednija rudna i prirodna bogatstva? Oni kojima je Allah iz izobilja svoga dao ogromnu nafaku bespravno je troše ulažući štaviše napore i sredstva kako bi doprinijeli što bržem uništenju do guše ispaćenom islamskom Ummetu. Njihova srca su ogrijezla u grijehu a njihove oči oslijepile od silnog harama pa ne vide Istinu, njihova krv je zatrovana i opoganjena haram-lokmom i ishranom pa ne vide da sami sebi skaču u stomak.
Allah, subhanehu we teala, ne voli one koji jedno govore a drugo rade. To su osobine munafika! ...»lime tekulune ma la tef'alun»...
Musliman je prema bratu Muslimanu blag, uljudan i spreman uvijek da mu pomogne ili mu oprosti kada pogriješi. ...»ezilleten alel Mu`minine»... Ovakvi imaju čisto muminsko srce i zdravo islamsko pojmovanje stvari i okoline. Teško onom, čije srce ne zatreperi kada se spomene ime Uzvišenog Rabba! Teško onom, kojeg gazi vrijeme a on se podao svemu onom što Islam zabranjuje misleći kako mu nikad neće doći kraj! Svakog od nas čekaju ćefini i hladna zemlja. Svako od nas, ma kako bio silan, jak i hrabar postat će jenom manji od truna prašine! Samo oni koji istraju u vjeri i budu se trudili da ugode Allahu dž.š. mogu se nadati Milosti i ne trebaju da se plaše! Samo oni koji redovno obavljaju namaz, poste, budu pravedni, saburli i koji budu upućivali dovu Svevišnjem, oni su inšaallah spašeni. Amin! |
|
