|
HIDžAB - Deset
pitanja i odgovora o islamskom odijevanju žene.
HIDŽAB - ISLAMSKO ODIJEVANJE ŽENE
1. Zašto je Uzvišeni
Allah dželle šanuhu (dž. š.) ženama propisao
hidžab, propisno oblacenje koje podrazumijeva pokrivanje cijelog
tijela žene osim lica i šaka?
Uzvišeni Allah
dž. š. je vjernicama propisao hidžab iz sljedecih razloga:
a) Allah dž. š. kaže:"O Vjerovjesnice, reci ženama
svojim, i kcerima svojim, i ženama vjernika neka spuste haljine
svoje niza se. Tako ce se najlakše prepoznati pa nece napastvovane
biti. A Allah prašta i samilostan je" (al-Ahzab, 59). Zato
je odjeca muslimanke njeno odlicje i simbol, po cemu se raspoznaje medu
svim drugim ženama, jer ako se ona izjednaci u razgolicavanju,
ne bi se prepoznala niti razlikovala. Dakle, hidžab nju odlikuje
i štiti od svakog koji je navodi na zlo i nemoral.
b) iz bojazni od fitneta (smutnje) jer žena svojim kindurenjem,
šminkanjem i uljepšavanjem sama sebe dovodi a kušnju
da skrene s puta krijeposti i cestitosti, što spada u najvece uzrocnike
zla i fesada na zemlji;
c) kako bi žena bila zašticena i kako ne bi išcezao stid,
jedan od sastavnih dijelova imana, vjerovanja. Žena se oduvijek
navodila kao uzor stida ("stidnija od mlade u derdeku"), a
išcezavanje stida upucuje na manjkavost ženinog vjerovanja
i izlazak iz okvira prirode, fitreta, a kojoj je stvorena;
d) kako Ijude ne bi dovodila u iskušenje da skrenu sa staze morala
i poštenja, osobito ako je žena lijepa;
e) kako bi se razlikovala od muškaraca, jer kada se ne bi razlikovala
od njih u ponašanju i oblacenju, ne bi se nimalo stidjela u susretu
s njima, što vodi velikoj smutnji, fitnetu. Jednom prilikom je
vjerovjesnik Muhammed alejhisselam izišao iz džamije pa je,
primijetivši da su se žene pomiješale s ljudima, rekao:"Ostanite
iza ljudi, nemate pravo da idete sredinom puta, držite se njegovih
krajeva". Otada su se žene držale krajeva puta do te
mjere da je njihova odjeca zapinjala za ogradu.
2. Šta je ženi dozvoljeno
da otkrije od svoga tijela?
Znaj,
draga sestro, da ženi nije dozvoljeno da otkrije išta više
osim lica i šaka. Ostale dijelove tijela ona je obavezna pokriti,
jer Uzvšieni Allah dž. š. veli: ". . . i neka pokazuju
od svojih ukrasa sumo ono što je ocevidno (vanjsko)!" Ibn
Abbas, jedan od Resulullahovih a.s. ashaba (drugova) protumacio je ovaj
ajet rekavši da u ono što je vanjsko i ocevidno spadaju samo
lice, šake i prstenje.
3. Koji su uvjeti
islamskog hidžaba, propisnog oblacenja?
a) Da pokriva cijelo tijelo
žene osim lica i šaka. Allahov Poslanik a.s. je rekao: "Žena
je avret" tj. treba sva da bude pokrivena uz spomenute izuzetke.
Ovaj hadis prenosi Tirmizi.
b) da sam hidžab, odjeca žene, ne bude ukrašena, nakindurena,
izazovnih boja koje privlace poglede muškaraca. Uzvišeni Allah
dž.š. kaže: "... i neka pokazuju od svojih ukrasa
samo ono što je ocevidno (vanjsko) ".
"I nemojte se razgolicavati (otkrivati) kao u prvo džahilijjetsko
(predislamsko) doba."
c) da hidžab ne bude proziran, kako se ispod njega ne bi nazirali
dijelovi tijela;
d) da hidžab bude širok i prostran kako ne bi ocrtavao dijelove
tijela;
e) da hidžab ne bude namirisan ili naparfemisan, jer Allahov Poslanik
a. s. kaže: "Koja god se žena namiriše, pa prode
pokraj ljudi i ovi osjete njezin miris postaje za njih kao ona koja
je nemoral pocinila".
f) da hidžab ne slici odjeci muškarca, jer Ebu Hurejre prenosi
da je Allahov Poslanik a.s. prokleo covjeka koji oblaci žensku
odjecu i ženu koja oblaci mušku odjecu. Ovaj hadis prenosi
Ebu Davud i drugi. Allahov Poslanik a.s. je takoder rekao: "Tri
osobe nece uci a Džennet niti ce Allah dž.š. na Sudnjem
danu u njih gledati: dijete neposlušno prema roditeljima, razgolicena
žena koja se poistovjecuje s ljudima (tj. oblaci mušku odjecu)
i covjek koji ne vodi racuna o moralu svoje porodice."
g) da hidžab ne slici odjeci nemuslimanki, jer Allahov Poslanik
a.s. veli: "Ko se poistovijeti s jednim narodom on je od njih (tj.
pripada njima)." Ovaj hadis prenosi Ahmed.
h) da hidžab ne bude od odjece kojom se želi isticanje medu
ljudima, svejedno bila to odjeca skupocjena pa se oblaci iz ponosa ili
pak bezvrijedna, loša i pokrpana, pa se oblaci radi isticanja zuhda,
pokornosti odn. poniznosti, ili dvolicnjaštva.
4.
Kome žena može pokazati svoje ukrase, odnosno pred kim se
može otkriti?
Žena se može
otkriti samo pred osobama koje su navedene u sljedecem kur'anskom ajetu:"To
mogu samo muževima svojim, ili ocevima svojim, ili ocevima muževa
svojih, ili sinovima svojim, ili sinovima muževa svojih, ili braci
svojoj, ili sinovima brace svoje, ili sinovima sestara svojih, ili prijateljicama
svojim, ili robinjama svojim, ili muškarcima kojima nisu potrebne
žene, ili djeci koja još ne znaju koja su stidna mjesta žena;
i neka ne udaraju nogama svojim da bi se cuo zveket nakita njihova koji
pokrivaju. I svi se Allahu pokajte, o vjernici, da biste postigli ono
što želite. Neka ukrase svoje ne pokazuju drugima!"
5.
Kada je žena dužna da obuce hidžab?
Žena je dužna
da nosi hidžab, tj. da se propisno obuce kada postane punoljetna
tj. nakon prve menstruacije. Medutim, dužnost je roditelja da svoju
kcerku navikavaju na hidžab od malih nogu kako bi ga, kada joj
postane obavezan, lakše prihvatila.
6. Da li su žene
vjerovjesnika Muhammeda a. s. nosile hidžab?
Da, žene
poslanika Muhammeda a.s. bile su pokrivene tj. nosile su hidžab.
U dvjema vjerodostojnim hadiskim zbirkama, Buharijevoj i Muslimovoj,
prenosi se da je Aiša - radijallahu anha - rekla: "Allahov
Poslanik Muhammed a.s. bi klanjao sabah (u džamiji u džematu)
gdje bi bile prisutne i neke žene, vjernice, prekrivene i zamotane
u svoje ogrtace. Potom bi se one vracale svojim kucama prije nego li
se potpuno razdani tako da ih niko ne bi prepoznao". Dakle, hidžab,
pokrivanje, je bio obicaj Poslanikovih žena, kao i žena njegovih
ashaba, koji predstavljaju najodabraniji dio njegova ummeta, najplemenitijeg
naroda kod Uzvšienog Allaha dž.š., koji su bili najuzvišenijeg
morala i odgoja, najpotpunijeg imana i djelovanja. Oni za nas predstavljaju
najljepši uzor, jer Allah dž.š. je njima bio zadovoljan
kao što je zadovoljan onima koji ih na najljepši nacin slijede
i oponašaju.
7. Da li
je nošenje hidžaba ibadet, pokornost Allahu?
Da, nošenje
hidžaba je ibadet. jer se time odaziva naredbi Uzvišenog Allaha
dž.š. koji u Kur'anu azimu šanu kaže: "O, vjerovjesnice!
Reci ženama i kcerkama svojim i ženama vjernika neka spuste
niza se ogrtace (haljine) svoje".
8. Da li
je razgolicavanje i nepropisno oblacenje muslimanke grijeh prema Allahu
dž. š. i Njegovom Poslaniku?
Da, nepropisno
oblacenje i razgolicavanje muslimanke je grijeh! Uzvišeni Allah
dž. š. kaže: "I reci vjernicama neka obaraju svoje
poglede i neka cuvaju svoja stidna mjesta i neka pokazuju od svojih
ukrasa samo ono što je ocevidno (vanjsko). I neka spuste svoje
ogrtace niza se..." (Nur, 31).
Žena koja se nepropisno odijeva, koja dakle otkriva svoj avret
i razgolicuje se nece Allahu dž.š. ništa naškoditi.
Ona ce nauditi samo sebi, jer Allahov Poslanik a.s. veli: "Svi
sljedbenici moga ummeta ce uci u Džennet osim onoga koji odbije".
- Ko je taj koji odbija? - upitaše ashabi. "To je onaj ko
mi se bude pokoravao (tj. moje upute slijedio); uci ce u Džennet,
a onaj ko me ne bude slijedio (tj. bude se o moje upute ogriješio)
on je odbio (tj. odbio je poslušnost meni i nece uci a Džennet)"
odgovori Allahov Poslanik.
9. Koje su
štete i ružne posljedice razgolicavanja i nepropisnog odijevanja
žene?
Štetne
posljedice nepropisnog odijevanja muslimanke su velike i mnogohrojne!
Spomenimo neke:
a) Širenje moralne anarhije u društvu; b) omogucavanje spuštanja
Allahove dž.š. srdžbe opcom kaznom; c) iskvarivanje morala
ljudi, a osobito omladine i pubertetlija kao i njihovo navodenje na
put nemorala i zabranjenih djela; d) rušenje porodicnih veza, gubljenje
povjerenja i širenje razvoda braka; e) trgovanje ženom kao
sredstvom za propagandu, uživanje i razonodu.
10. Ovo je
pitanje upuceno tebi osobno, sestro muslimanko, nakon što si procitala
ovih devet pitanja i odgovora i nakon što si spoznala važnost
hidžaba. Da li se slažeš da treba da nosiš hidžab?
Sama odgovori na ovo pitanje.
|
|
OVAKAV JE BIO ALLAHOV POSLANIK,
MUHAMMED S.A.V.
Slušao druge sa pažnjom i poštovanjem; Prvi
nazivao selam i pružao ruku; Bio je dobroćudna osoba.
Uvijek se smiješio i nikad nije bio namrgođen.
On je uvjek bio spreman da sasluša druge sa velikom pažnjom
i poštovanjem, bilo da je govornik odrasla osoba ili dijete.
Njegov pomoćnik, Anas Bin Malik, kaže: ''Služio
sam Poslanika deset godina. On nikad nije zahtijevao niti je se
žalio, čak ikad sam kasnio sa mojim poslom. Umjesto
toga, uvjek bi došao i ponudio pomoć.''
On je bio pažljiv domaćin. Razgovarao bi sasvojim gostima,
pokazujući prema svakome podjednaku pažnju. Kada bi
mu govorili o svojim problemima, on bi ih pažljivo saslušao.
Uvjek je pokazivao interes za sve predmete razgovora koje bi njegovi
gosti izabrali, bilo da se razgovara o vjeri ili o drugim temama.
Nikad ne bi prekinuo drugoga dok govori.
Ako ne bi vidio nekog od svojih prijatelja više od tri
dana, on bi se počeo raspitivati za njega. Ako bi saznao
da je on na putovanju, proučio bi dove za njegovu sigurnost.
Ako bi mu prijatelj bio bolestan, on bi ga posjetio. Ako mu je
prijatelj zauzet nekim poslom, on bi mu poželio uspjeh.
On je bio uvjek prvi koji je nazivao selam i pružio ruku
za pozdrav, i nikad ne bi povlačio ruku dok druga osoba to
ne bi učinila.
Volio je djecu i uvjek se rukovao s njima. Odgovarao bi na njihova
pitanja i učestvovao u njihovim igrama.
Znao je da ponovi ono što kaže tri puta da bi dozvolio
onima koji ga slušaju da shvate šta je želio
reći.
On je bio osoba koja je brzo opraštala. Opraštao
je i onima koji su ga povrijedili. Bilo mu ih je žao zbog
njihovih zlih dijela i molio je Allah da ih uputi.
Kad god bi otišao na neki skup, uvjek bi sjeo na prvo slobodno
mjesto. To je zbog toga što se nikad nije smatrao boljim
od drugih.
Kad god bi vidio nešto lijepo što mu se sviđalo,
rekao bi: ''Slavljen neka je Allah,Svemogući, čijom
Milošću svaki dobar posao je završen.''
On je bio hrabar i odvažan čovjek. Bio je prvi u borbama
kada je trebalo zaštititi islam i vjernike.
On je uvjek je ispunjavao svoja obećanja i bio je jako darežljiv.
Družio se sa siromašnima i jeo zajedno s njima. On
ih je,takođe, pozivao svojoj kući i davao im lijepa
jela.
On je ostajao gladan da bi se suosjećao sa siromašnima.
Govorio je: ''Ne treba jesti ukoliko se ne osjeća glad, a
kada se jede ne treba se prejedati.''
Njemu najdraža stvar je bila da stane u ime Allaha i klanja.
Volio je da klanja, naročito poslijeponoćni namaz, kada
svako spava.
U jednom svom govoru, hazreti Ali b. Ebi Talib kaže:
''I tako su protjecala vremena i prolazila razdoblja njihova;
očevi su odlazili, a sinovi su zauzimali mjesta njihova,
sve dok Allah nija poslao Muhammeda, neka je Allahov blagoslov
na nj i porodicu njegovu, kao vjerovjesnika Svoga u ispunjenju
obećanja datog i upotpunjenju vjerovjesništva. Svjedočenje
za nj bilo jeuzeto od svih vjerovjesnika. Lik njegov bio je dobro
poznat, a rođenje njegovo časno. Ljudi na zemlji u to
doba bijehu razdijeljeni u sljedbe različite, ciljevi im
bijahu razvodnjeni, a puti mnogostruki. Oni su ili uspoređivali
Allaha sa stvorovima Njegovim, ili iskrivljavali imena Njegova,
ili se obraćali drugima pored Njega. Preko njega On ih je
izveo iz zablude i izvukao iz neznanja.
Potom je Uzvišeni dodijelio Muhammedu, Allah blagoslovio
njega i potomstvo njegovo, susret sa Sobom i odredio da mu pripadne
ono što je u Njega, počastio ga odlaskom sa svijeta
ovog i ostavljanjem mjesta iskušavanja. On ga je zato povukao
Sebi s počašću. Neka Allah blagoslovi njega i
potomstvo njegovo.
Svjedočim da je Muhammed rob Njegov, izabrani Vjerovjesnik
Njegov i povjerenik Njegov, kojim je On zadovoljan, neka Allah
blagoslovi i njega i potomke njegove. On ga je poslao s dokazima
neporecivim, uspjehom očitim i putem otvorenim. Tako je on
prenio poruku obznanjujući Istinu njome. On vodi putu Pravom
i upućuje na njega. Postavio je znake upute i svjetionike
svjetlosti, te učinio konope Islama jakim i njegove uzle
čvrstim.
Od svih ljudi na svijetu bijaše najmanje sit i trbuha najpraznijeg;
On rukom svojom popravljaše sandale svoje, krpaše
odjeću svoju, jahaše magare neosedlano i običavaše
staviti nekoga iza sebe. Zato, slijedi Vjerovjesnika svoga, čistog
i krijeposnog, neka Allah blagoslovi njega i potomke njegove!
U njemu je primjer za onoga koji se ugleda i utjeha za onoga koji
utjehu traži. A najdraži od ljudi Allahu je onaj koji
se ugleda na Vjerovjesnika Njegova i koji korača stopama
njegovim. Grickao je svijet ovaj samo krajičcima zuba svojih
i nije mu uputio ni jedan pogled potpun. Od svih ljudi na svijetu
bijaše najmanje sit i trbuha najpraznijeg. Svijet mu je
ovaj bio ponuđen, ali ga odbi prihvatiti. Kada bi doznao
da Allah Uzvišeni nešto mrzi i on bi to mrzio, da
Allah nešto drži niskim i on bi to držao niskim,
da Allah nešto drži malim i on bi to držao malim.
Ako volimo ono što Allah i Poslanik Njegov mrze i smatramo
velikim ono što Allah i Poslanik Njegov smatraju malim,
to je dovoljno odjeljivanje od Allaha i kršenje zapovjedi
Njegovih.
Poslanik, mir i blagoslov Allahov neka su na nj i potomke njegove,
običavao je jesti na zemlji i sjediti poput roba. On rukom
svojom popravljaše sandale svoje, krpaše odjeću
svoju, jahaše magare neosedlano i običavaše
staviti nekog iza sebe. Jednom je ugledao šarenu zavjesu
na vratima sobe svoje pa je reko jednoj od žena svojih: ''Makni
mi je ispred očiju jer, zaista, kada je gledam, sjećam
se svijeta ovog i primamljivim ukrasa njegovih.'' Tako je odvratio
srce svoje od svijeta ovoga i izbrisao spomen njegov u misli svojoj.
Volio je da mu ukrasi svijeta ovog ne budu pred očima, tako
da ne bi uzimao od njih odjeću raskošnu, da ne bi
smatrao ovaj svijet mjestom boravljenja trajnog i da ne bi gajio
nadu da će u njemu stalno ostati. Zato ga je odstranio iz
misli svoje, idaljio iz srca svoga i sklonio od pogleda svoga.
Tako, kada neko nešto mrzi, mrzi gledanje i spominjanje
toga pred sobom.
Doista, postoji u Poslanika Allahovog, neka Allah blagoslovi njega
i potomke njegove, sve što će vas obavjestiti o stranama
lošim svijeta ovog i nedostacima njegovim, da je gladovao
zajedno s najblišim drugovima svojim, a ukrasi svijeta
ovog - i pored velike blizine njegove s njima - ostajahu daleko
od njega. A sad neka svako razmotri razumom svojim je li Allah
time počastio Muhammeda, mir i blagoslov Allahov njemu i
potomcima njegovim, ili ga je ponizio. Ako kaže da ga je
Allah ponizio, on - Allaha mi Velikog - laže. A ako kaže
da ga je Allah počastio, onda neka zna da je Allah druge
ponizio razastrijevši im svijet ovaj, a udaljivši
ih od onoga koji Mu je bio najbliži od ljudi svih.
Zato, neka onaj koji se ugleda na Poslanika Njegova, korača
stopama njegovim i ulazi kroz ulaz njegov. Inače se neća
zaštiti od propasti. Zaista je Allah učinio Muhammeda,
neka Allah blagoslovi njega i potomke njegove, znakom časa
Posljednjeg, donositeljem vijesti radosnih o Džennetu i opominjanjem
o odmazdi. On je gladan napustio svijet ovaj, ali je siguran ušao
u budući. Nije polagao jedan kamen na drugi sve dok nije
otišao putem svojim i odazvao se pozivatelju Gospodara
svoga. Kako je veliki blagoslov Allahov kada nam je podario njega
kao predhodnika kojeg slijedimo i predvodnika za kojim u stopu
koračamo.'' (Nehdžul Belaga)
| www.bismillah.ba
|
40 savjeta (mužu) za hairli brak
Kada se govori o bracnim obavezama i pravima, uglavnom
se misli na supruge i traži da one izvrše svoje
obaveze, dok su rijetka obracanja muškarcima kako
bismo saznali prava koja imaju njihove supruge.
Povodeci se za hadisom Allahova Poslanika s.a.v.s.:"Najbolji
medu vama su oni koji su najbolji prema svojoj porodici,
a ja sam najbolji prema svojoj" - predocavamo bracnim
drugovima muslimanima neke savjete koji ce im pomoci da
ostvare ovo dobro i da se oživotvori Allahova naredba:"Sa
njima (ženama) lijepo postupajte (živite)."
(En-Nisa 19.)
1. Bogobojaznost u svakom pogledu, a posebno u ophodenju
sa porodicom.
2. Stalno podsjecanje na to da je lijepo ophodenje sa
porudicom nacin da se približiš Uzvišenom
Allahu.
3. Medusobno potpomaganje sa suprugom u pokornosti Allahu
dž.š: da muž podstice suprugu da ucestvuje
sa njim a da'vi, kako bi na tom putu žrtvovala neka
svoja prava.
4. Okititi se nekim istinski dubrim svojstvima kao štu
su: istinoljubivost, povjerljivost, lijepo ophodenje i
podnošenje (prihvatanje) odgovornosti.
5. Istinsko razumijevanje skrbništva kroz lijepo
ophodenje, prihvatanje odgovornosti, pažnju, nježnosti,
a ne kao vladavinu i totalnu dominaciju.
6. Cuvanjc suprugine tajne (bracne tajne).
7. Ljubomora je pohvalna bez lošeg mišljenja
i istraživanja negativnosti.
8. Odvoji dio vremena da sjedneš sa svojom suprugom
radi razgovora, razonode, šale, zabave, bez obzira
koliko bio zaposlen.
9. Dozivaj je najdražim joj imenima, razgovaraj sa
njom nježno i prijatno.
10. Otkrivaj joj ono što ti se kod nje svida, hvali
njenu ljepotu i skladnost prilikom spravljanja hrane kao
i u svakoj drugoj prilici.
11. Ne propusti priliku da je ljupko pogledaš, osobito
u nekim prilikama.
12. Postupaj sa njom uvijek blago i nježno, a svoje
zahtjeve formuliši kao prijedloge, a ne kao naredbe.
13. Ne smatraj da je napuštanje dostojanstva jedna
vrsta zabave jer ce to prouzrokovati formiranje ružnih
osjecaja.
14. Razgovaraj sa suprugom o svojim željama i planovima,
traži njeno mišljenje i prihvati ga, te saobracaj
sa njom kao sa svojom životnom saputnicom.
15. Ukaži joj puno povjerenje i povjeri joj tajne.
16. Pohvali je i cijeni sve što ucini za tebe, bez
obzira koliko malo bilo, pa iako si na to vec navikao.
17. Obrati posebnu pažnju na njen život, njenu
licnost i daj joj do znanja da je ona u središtu
tvoje pažnje, a ne na margini tvojih misli.
18. Ne propusti priliku da joj se pridružiš
u šetnji ili izletu.
19. Izvini joj se kada budeš ubijeden da si pogriješio,
kako bi tvoje izvinjenje bilo u duhu razumijevanja a ne
jadanja.
20. Uljepšaj se svojoj ženi kao što se
ona uljepšava tebi.
21. Budi na njenoj strani sa naklonošcu i milošcu,
pogotovo kada ima zdravstvenih problema.
22. Ne zaboravi ono što traži da doneseš
iz grada, bez obzira koliko to bilo neznatno.
23. Budi blag u razgovoru i raspravi sa njom, prikloni
se ispravnom mišljenju makar se sukobljavalo sa tvojim
mišljenjem.
24. Stalno sa njom kontaktiraj (telefonom) kada si odsutan,
na putu.
25. Uputi joj osmijeh pun ljubavi, osjecaj velikodušnosti
prilikom susreta sa njom nakon odsustva.
26. Osmjehni se kada ulaziš u kucu, a ne mrgodi se,
s tim što ceš svoj dolazak najaviti zvonom ili
telefonom. Izlivom ljubavi i naklonosti širi atmosferu
ushicenja i radosti u kuci.
27. Vodi racuna o njenim duševnim i tjelesnim stanjima
u vrijeme hajza, trudnoce, nakon radanja; prema njoj se
odnosi blago i sa osjecajem, uz strpljivost.
28. Nemoj zanemariti cinjenicu da je pokatkad spopadnu
osjecaji bola i tjeskobe, nego nastoj da što prije
saznaš uzroke i probaj da to prevladaš ljubavlju
i iskrenim nijjetom.
29. Postupaj mudro i s umijecem u situacijama kada su
žena i majka zajedno, tako da budeš faktor njihovog
zbližavanja, a ne obrnuto.
30. Ne kritikuj ženu, osobito pred drugim, vec upotrijebi
blagost da bi došao do onoga što želiš.
31. Ne kritikuj njen nacin pripremanja jela i uredenja
stana i nemoj je porediti sa nekom drugom (svojom majkom,
svojom sestrom, suprugom prijatelja i ostalim ženama).
32. Poštuj punca i punicu i smatraj ih za svoje roditelje.
33. Obrati pažnju na njenu porodicu, njene prijateljice
i svima im cast ukaži.
34. Proucavaj medusobne probleme, ali razumno i mudro,
oprezno i promišljeno.
35. Nastoj da se vaši problemi uvijek rješavaju
unutar kuce, a ako si prinuden da potražiš savjet,
onda to cini u najvecoj nuždi. Ne žali se nikom
na nju, pa ni njenoj porodici.
36. Nemoj se uplitati roditeljima, puncu i punici u bracne
probleme, jer oni su neobicno pristrasni prema sinu ili
kcerki i probaj da se medu vas ulazi sa ljubavlju i samilosno.
37. Izbjegavaj emocije, srdžbu za najsitnije stvari,
a emocije uskladi sa datom situacijom, tako da budu pomoc,
a ne obrnuto.
38. Uvažavaj suprugin poredak stvari u kuci i uskladi
prema tome svoje zahtjeve (da ne primaš goste kada
ona cisti ili sreduje kucu).
39. Traži da joj pomogneš u njenim obavezama
ako ti to vrijeme dozvoljava, bez obzira o kakvoj se vrsti
pomoci radilo: da sjedneš sa djecom, zabavljaš
ih, ili joj pomogneš u teškim poslovima, kupovini,
popravci, nošenju tereta, kao što je namještaj
itd.
40. Kada dodu gosti tvojoj supruzi, nastoj, skladno svojim
mogucnostima, da joj pomogneš u posluživanju,
tako da joj daš više prilike da sjedne sa gostima.
Sa arapskog preveo: Hfz. Mustafa Efendic
|
|
|
UPOTREBA TESPIHA
Značaj i smisao "bismille"
Prenosi Ibn Merdevejh od Ibn Burejde a on od svog
oca da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Objavljen mi je ajet koji nije
objavljen nijednom poslaniku osim Sulejmanu, sinu Davudovom, a to
je Bismillahirrahmanirrahim.'
Tumacenje bismille: Bismillahirrahmanirrahim
Prva rečenica s kojom se
susreće čitatelj Kur'ana Časnog je "Bismilla",
tj. riječi:
Bismillahirrahmanirrahim.
Ta recenica se ponavlje na pocetku svake kur'anske
sure, osim devete (sura Et-Tevbe). Poslanik, sallallahu 'alejhi ve
sellem, izrekao je brojne hadise koji govore o vrijednostima Bismille.
Šta je, ustvari, Bismilla? Kakav je naš odnos prema njoj?
Koliko je prisutna u našem životu? Ovaj prilog baca malo
više svjetla na ovu kratku recenicu koja je, ustvari, osovina
oko koje se treba kretati život svakog muslimana.Gotovo svi tefsiri
(komentari Kur'ana), a narocito oni klasicni, na pocetku govore o
Bismilli (arapski el-besmele). Tu se obavezno raspravlja o tome da
li je Bismilla kur'anski ajet ili nije? Ako jeste, je li to na svakom
mjestu na kojem se nalazi u Kur'anu casnom? Islamski ucenjaci se slažu
da je Bismilla dio 30. ajeta sure En-Neml u kojem Allah Uzvišeni,
iznoseci kazivanje o vjerovjesniku Sulejmanu, a.s., kaže da je
kraljica od Sabe (Belkisa), nakon što je primila Sulejmanovo
pismo, na njegovom pocetku procitala: 'Innehu min Sulejmane ve innehu
bismillahirrahmanirrahim...' – (Pismo je) od Sulejmana i glasi:
'U ime Allaha, Sveopceg Dobrocinitelja, Milostivog!'
Učenjaci su saglasni da je Bismilla sastavni dio ovog ajeta, što
znaci da je Poslaniku, s.a.v.s., dostavljena putem Objave i da se
ubraja u Kur'an. Medutim, ucenjaci se nisu složili u tome da
li je Bismilla samostalni ajet na pocetku svake sure, ili svake sure
na cijem pocetku je napisana, s obzirom da deveta sura na pocetku
nema Bismille. Takoder, razišli su se u pitanju da li je ona
sastavni dio svake sure na cijem pocetku se nalazi ili je ona ajet
samo na pocetku sure El-Fatiha a ne i drugih sura. Takoder, nisu se
složili ni u pitanju da li je ona (na)pisana radi razdvajanja
kur'anskih sura jedne od druge, a ne zbog toga što je ajet.
Islamski ucenjaci su se razišli u navedenim pitanjima. Imam Malik
i Ebu Hanife kažu da Bismilla nije ajet ni Fatihe ni drugih sura.
Od imama Šafije se o tome prenose dva stava. Po jednom, on smatra
da je Bismilla ajet Fatihe, ali ne i ostalih sura u Kur'anu. Po drugom
stavu koji se od njega prenosi, bismilla je sastavni dio i Fatihe
i svih ostalih sura na cijem pocetku se nalazi. Iz iznesenih stavova
proizilazi važna pouka:Oni koji kažu da je Bismilla ajet
Fatihe smatraju da je njeno ucenje u namazu obavezno, te je s toga
naglas izgovoraju u namazima u kojima imam uci naglas, a to su akšam,
jacija i sabah. Oni, pak, koji smatraju da Bismilla nije ajet Fatihe
niti neke druge sure, Bismillu uce u sebi.
Svako od dva navedena mišljenja ima potporu u stavovima ashaba,
iako se pouzdano zna da su prva cetverica halifa (el-hulefau-r-rašidun)
Bismillu ucili u sebi, što su potom cinili tabi'ini (et-tabi'un)
i generacija poslije njih (etba'u-t-tabi'in). Po rijecima istaknutog
komentatora Kur'ana imama Ibn Kesira ed-Dimiškija 'svi islamski
autoriteti su saglasni da je ispravan namaz i onih koji Bismillu uce
naglas kao i onih koji to cine u sebi'.
Ibn Kesir dalje kaže: 'U predaji koju prenosi Ebu Davud u Sunenu
s vjerodostojnim lancem prenosilaca, od Ibn Abbasa se navodi da Allahov
Poslanik, s.a.v.s., nije poznavao razdvajanje sura jedne od druge
(faslu-s-suver) sve dok mu ne bi bila objavljena Bismilla. Istu predaju
bilježi i imam El-Hakim u Mustedreku.'
Navedena predaja sasvim jasno ukazuje da je Bismilla integralni dio
Kur'ana i da je objavljena zbog razdvajanja sura jedne od druge. Takoder,
postoje i druge predaje na osnovu kojih saznajemo da je Bismilla jedna
pobožna invokacija koja je objavljena Poslaniku, s.a.v.s., kako
bi njom zapocinjao svaki hairli posao. Poslanik, s.a.v.s., je tako
i cinio, a u korespondenciji s drugima na pocetku pisama stavljao
je bismillu.
Vrijednosti (fadileti) "Bismille"
O vrijednostima Bismille Allahov poslanik, s.a.v.s.,
izrekao je brojne hadise. Navest cemo neke od njih.
Prenosi Ibn Ebi Hatim u Tefsiru od Ibn 'Abbasa da je Osman ibn 'Affan,
r.a., pitao Allahovog poslanika, s.a.v.s., o Bismilli, tj. o rijecima
Bismillahirrahmanirrahim, pa mu Vjerovjesnik, s.a.v.s., odgovorio:
'To je jedno od imena Allaha Uzvišenog, a izmedu tog i Najuzvišenijeg
imena (ismullahi-l-ekber) je toliko blizu kao što je izmedu bjelila
i crnila u ocima.'
Prenosi Ibn Merdevejh od Ibn Burejde a on od svog oca da je Poslanik,
s.a.v.s., rekao: 'Objavljen mi je ajet koji nije objavljen nijednom
poslaniku osim Sulejmanu, sinu Davudovom, a to je Bismillahirrahmanirrahim.'
Prenose Ahmed u Musnedu, En-Nesai' u djelu El-Jevm ve-l-lejle, te
Ibn Merdevejh u Tefsiru od Usame bin 'Umejra, koji pripovjeda: 'Bio
sam iza Poslanika, s.a..v.s., kada je posrnuo, pa sam rekao: 'Propao
je (tj. bijedan li je) šejtan!' Poslanik je na to odgovorio:
'Ne govori tako jer se on time samo pojacava i povecava, do te mjere
da postane velik kao kuca! Umjesto toga ti reci: Bismillah, jer se
on time smanjuje i postaje malehan kao mušica!' Ucitelj imama
Šafije, imam Veki' ibn el-Džerrah, sa svojim senedom prenosi
da je poznati ashab 'Abdullah bin Mes'ud, r.a., rekao: 'Ko želi
da ga Allah sacuva od devetnaest zebanija (cuvara Džehennema)
neka cesto uci: Bismillahirrahmanirrahim, pa ce mu Allah uciniti svako
slovo štitom od njih!' O ogromnim vrijednostima Bismille svjedoci
i predaja koju bilježe Buharija i Muslim od Ibn 'Abbasa, r.a.,
da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: 'Ukoliko neko od vas, kada želi
prici supruzi, izgovori: 'Bismillah, Allahumme džennibne-š-šejtane
ve džennibi-š-šejtane ma rezaktena' (U ime Allaha,
Gospodaru naš, ukloni od nas šejtana i ukloni ga od onoga
s cime si nas opskrbio) – pa se iz tog odnosa rodi dijete, šejtan
mu, uistinu, nikada nece moci nauditi!'
"Bismilla" –
koncept islamskog života i življenja
Predaje koje smo naveli govore o velikim vrijednostima
Bismille. Ova kratka sentenca, ustvari, predstavlja srž islamskog
koncepta življenja. To je osovina oko koje se krece život
muslimana.
Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao je: 'Svaki posao koji nije zapocet s
Bismillah - krnjav je!' Praktikovanjem i licnim primjerom Poslanik,
s.a.v.s., pokazao je da svaki posao treba zapocinjati s izgovaranjem
Bismille. U prijevodu, Bismilla znaci: U ime Allaha, tj. s imenom
Allaha, Sveopceg Dobrocinitelja, Milostivog. To, takoder, znaci: Pocinjem,
prije svega, spominjanjem Allaha i sjecanjem na Njega. Na taj nacin
se velica Allah i traže Njegova pomoc, zaštita i blagoslov.
To podrazumijeva da je posao koji covjek radi legalan i dozvoljen,
te da ce se covjek pridržavati Allahovih, dž.š., ogranicenja
i propisa Njegove vjere, jer u momentu zapocinjanja nekog posla Bismillom
covjek bi trebao biti svjestan da s tim poslom treba, prije svega,
biti zadovoljan Allah, dž.š. Zbog toga, zapocinjanje posla
Bismillom ima posebnu važnost.
Pocetak s rijecima Bismillah (U ime Allaha) znak
je etike koju je Allah poslao Svom Poslaniku na samom pocetku Objave
kad Mu je objavio: citaj, u ime Gospodara tvoga... To je ono što
je prihvaceno i što se poklapa s nacelima velike islamske koncepcije
koja glasi: On (Allah) je Prvi i Posljednji, i Vidljivi i Nevidljivi.
(El-Hadid, 3). Prema tome, s Njegovim imenom biva svaki pocetak, svaki
pokret i svako stremljenje i nastojanje. Takvo shvatanje se, takoder,
poklapa s temeljnim naucavanjima islama koja proklamuju da nijedno
(dobro) djelo kod Allaha nece biti primljeno osim ako je uradeno U
ime Allaha i s ciljem postizanja Njegovog zadovoljstva. To vjernik
mora imati stalno na umu.
Bismilla je usko povezana s nijetom. Mjesto nijeta je srce, a Bismilla,
iako se izgovara jezikom, u uskoj je vezi sa srcem.
Izgovaranje Bismille jezikom može covjeku pomoci da kontroliše
svoj nijet (namjeru).
Na kraju, umjesto zakljucka, kažemo: Bismilla
je kratka i lahka. Stalno je izgovarajmo! Poducavajmo našu djecu
da, stalno i u svim prilikama, uce Bismillu, narocito prilikom jela,
te izlaska i ulaska u kucu. Bismilla je Allahova, dž.š.,
milost, zaštita i blagoslov podareni vjernicima.
priredio: dr. Safvet Halilovic
|
