www.bismillah.ba
Fuad Abdullah Seferagić
ULAZNA STRANICA
ISLAMSKA MISAO
FUAD ABDULLAH SEFERAGIC
VIJESTI, NOVOSTI,AKTUELNOSTI
GALERIJA SLIKA SA NASTUPA, PUTOVANJA I DRUŽENJA SA PRIJATELJIMA
DOWNLOAD ILAHIJA I KASIDA I VIDEO SPOTOVA
MOJI SPONZORI
MOJI KONTAKT PODACI
VAŠA PISMA, MAIL-ovi, JAVLJANJA, PORUKE...
LINKOVI NA ZANIMLJIVE STRANICE

            © designed by studio 2T 

 



UPOTREBA TESPIHA

Vec duže vrijeme postavlja se pitanje da li upotreba tespiha ima utemeljenje u sunnetu, pa sam u ovoj fetvi sabrao hadise i predaje (esere) koji se odnose na za ovu temu, a Allah je dovoljan pomagac.
Ibn Omer, r.a., je rekao: „Vidio sam Vjerovjesnika, s.a.v.s., kako tespih cini svojim prstima“ (Ibn Ebi Šejbe, Ebu Davud, Et-Tirmizi, En-Nesa‘i i El-Hakim, koji drži da je ova predaja vjerodostojna).
Busejra, jedna od muhadžirki, prenosi da je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Cinite (o, žene) tespih, tehlil i takdis i ne budite nemarne pa da zaboravite tevhid! I brojte na svoje prste, jer ce biti (i prsti) pitani pa ce i oni odgovarati!“ (Ibn Ebi Šejbe, Ebu Davud, Et-Tirmizi i El-Hakim).
Safija, r.a., ispricala je: „Jedanput je kod mene ušao Allahov Poslanik, s.a.v.s., a ispred mene je bilo 4.000 košpica od hurmi na koje sam cinila tespih, pa me je upitao: ‚Šta je ovo, kceri Hujejova?‘ Odgovorila sam: ‚Tespih cinim sa njima!‘ Poslanik, a.s,: ‚Od kako sam otišao od tebe, ja sam više tespiha proucio od ovoga!‘ Rekla sam: ‚Pouci me tome, o Allahov Poslanice!‘, pa je on rekao: ‚Kaži: Subhanallahi adede ma khaleka min šej‘in - Neka je slavljen Allah onoliko puta koliko je Njegovih stvorenja“ (Et-Tirmizi, El-Hakim i Et-Taberani).

Sa‘d ibn Ebi Vekkas, r.a., sa Vjerovjesnikom, s.a.v.s., ušao je kod jedne žene pred kojom je bila hrpa košpica ili kamencica na koje je cinila tespih, pa joj je Vjerovjesnik, s.a.v.s., rekao: „Hoceš li da te obavjestim o necemu što ti je lakše i vrjednije od ovoga? Reci: Subhanallahi adede ma khaleka fi‘s-semai‘; Subnahallahi adede ma khaleka fi‘l-erdi; Subhanallahi adede ma bejne zalike ve Subhanallahi adede ma Huve khalikun - Neka je slavljen Allah brojem stvorenja na nebesima! Neka je slavljen Allah brojem stvorenja na zemlji! Neka je slavljen Allah brojem stvorenja izmedu njih! Neka je slavljen Allah brojem svega što ce stvoriti! Potom: Allah je najveci (Allahu ekber) na isti nacin; zatim: Hvala Allahu (El-hamdu lillahi) na isti nacin; pa onda: Nema boga osim Allaha (La ilahe illallah) na isti nacin; i: Nema moci niti snage osim sa Allahom (La havle ve la kuvvete illa billah) na isti nacin.“ (Ebu Davud, Et-Tirmizi, koji veli da je hadis hasen (dobar), En-Nesa‘i, Ibn Madže, Ibn Hibban i El-Hakim, koji drži da je hadis vjerodostojan)
Ebu Safijjeu, r.a., šticeniku Allahovog Poslanika, s.a.v.s., donosio bi se kožni tepih i zdjela sa kamencicima na koje bi tespih cinio sve do podne, a onda bi tespih i zdjelu odnosili. A kada bi Ebu Safijje, r.a., klanjao ikindiju-namaz, opet bi mu ih vracali i on bi cinio tespih na kamencice sve do akšama (El-Begavi, Mu‘džemu‘s-Sahabe; Ibn Asakir, Tarikh).

Majka Junusa ibn Ubejda govorila je: „Vidjela sam Ebu Safijjea, jednog od Vjerovjesnikovih, s.a.v.s., ashaba - a bio je naš komšija - kako tespih cini na kamencice“ (Ahmed, Ez-Zuhd).

Ibn Sa‘d bilježi od Hakima ibn ed-Dejlemija da je Sa‘d ibn Ebi Vekkas, r.a., cinio tespih na kamencice, dok Ibn ebi Šejbe, u svom Musannefu, od Sa‘dove šticenice, bilježi da je Sa‘d ibn ebi Vekkas cinio tespih na kamencice ili na košpice od hurmi.

Ibn Sa‘d u svom djelu Et-Tabeqat veli: „Ubejdullah ibn Musa obavijestio nas je da mu je kazivao Isra‘il od Džabira kako mu je neka žena prenijela da je Fatima, kcerka hazreti Husejna, cinila tespih na koncu na kojem su bili zavezani bobci“.
Abdullah, sin imama Ahmeda, bilježi u djelu Zevaidu‘z-zuhd od Nuajma ibn Muharriza ibn Ebi Hurejrea, da je njegov djed Ebu Hurejre, r.a., imao konac na kojem je bilo 2.000 bobaka i ne bi zaspao dok na njih ne bi proucio tespih.

Imam Ahmed u Zuhdu veli: „Prenio nam je Miskin ibn Nekir da mu je pricao Sabit ibn ‚Adžlan kako je El-Kasim ibn Abdurrahman rekao: ‚Ebu Derda, r.a., držao je košpice od adžve (presovanih hurmi) u kesici, i kada bi klanjao sabah-namaz, vadio bi jednu po jednu cineci na njima tespih, sve dok ih sve ne bi upotrijebio‘‘‘.
Ibn Sa‘d prenosi od Ebu Hurejrea, r.a., da je on cinio tespih na crno-bijelim, do pola oguljenim košpicama (nuva mudžezza‘).

Ed-Dejlemi svojim lancem prenosilaca merfu‘ predajom bilježi da je Alija, r.a., rekao: „Tespih je divno sredstvo za cinjenje zikra“.

Ibn ebi Šejbe bilježi da je Ebu Seid el-Hudri, r.a., cinio tespih na kamencice. Takoder, bilježi i od Ebu Nadrea da mu je pricao jedan covjek iz Tafave kako su jednom prilikom bili gosti kod Ebu Hurejrea, r.a., a on je imao vrecicu u kojoj su bili kamencici ili košpice na kojima je cinio tespih. Isto tako, prenosi i od Za‘zana da je rekao: ‚Uzeo sam od Ja‘furove majke njene tespihe, pa kada sam došao do Alije, r.a., rekao mi je: ‚Vrati Ja‘furovoj majci njezine tespihe!‘
Vidio sam u knjizi Tuhfetu-l-ibad jedno divno poglavlje u kojem, izmedu ostaloga, stoji: „Neki ucenjaci su mišljenja da je cinjenje tespiha na prste, zbog Ibn Omerovog hadisa, vrjednije. Ali, možemo kazati da to vrijedi za onoga ko je posve siguran da nece pogriješiti u broju, a onome ko nije siguran, bolje je da to cini na tespih“.

Tespih su upotrebljavali velikani, na koje se oslanja i od kojih se praksa prihvata, poput Ebu Hurejrea, r.a. On je imao konac na kojem je bilo 2.000 bobaka, i ne bi zaspao sve dok ne bi proucio 12.000 tespiha, kao što tvrdi Ikrime.

Ebu Davud u svom Sunenu bilježi predaju (eser) u kojoj Ebu Nadre el-Giffari kazuje slijedece: „Pricao mi je jedan stariji covjek iz Tafave: ‚Došao sam u Medinu i zatražio konak kod Ebu Hurejrea, r.a. - a u životu nisam sreo da iko bolje od njega prima i ugošcuje goste. Jednoga dana, dok sam sjedio kod njega, on je bio na svome ležaju pokraj koga je bila vrecica sa kamencicima ili košpicama. Niže njega sjedila je njegova sluškinja, koja je bila crkinja. Cinio je tespih, i kada je potrošio sve što je bilo u vrecici, bacio je vrecicu sluškinji, a ona bi sve košpice vratila u vrecicu i ponovo mu je dodala kako bi cinio tespih‘“


El-Hafiz Abdulgani u svom djelu El-Kemal navodeci biografiju Ebu Derdaa, r.a., veli da je ovaj ashab dnevno ucio po 100.000 tespiha, a od Selemea ibn Šebiba bilježi da je rekao: „Halid ibn Ma‘dan je, osim onoga što bi ucio od Kur‘ana, dnevno proucio po 40.000 tespiha. Kada je bio postavljen radi gasuljenja, prsti su mu bili u obliku u kojem se drži tespih“. A poznato je da se 100.000 ili 40.000, pa i manje od toga, ne može brojati prstima, tako da su, zbog toga, Ebu Derda, r.a., i Halid upotrebljavali tespih kao sredstvo, a Allah najbolje zna.

Ebul-Kasim Hibetullah ibn el-Hasen et-Taberi u knjizi Keramatul-evlija‘ bilježi kako je Ebu Muslim el-Havelani jedne noci u svojoj ruci okretao tespih. Odjedanput je primjetio da se tespih sam okrece i da iz njega dolazi glas: Subhaneke ja Munbiten-nebat ve ja Daimes-sebat (Slavljen neka si Ti Koji daješ da nice bilje i Koji stalno daješ postojanost). Povikao je: ‚Požuri Ummi Muslim da vidiš cuda najvecega!‘ Došla je i vidjela kako se tespih sam okrece i izgovara navedene rijeci, a kada je sjela, tespih je stao i ušutio.
Imam Omer el-Bezzar prenosi da bi se tespih šejha Ebul-Vefaa, kada bi se stavio na zemlju, sam pokretao, bobak po bobak. Taj tespih dao je sejjidu Abdulkadiru Gejlaniju.

Ahmed ibn Hallikan u svom djelu ‚Vefejatul-e‘ajan navodi zgodu kako su neki ljudi jednoga dana, kada su u Džunejdovoj ruci primjetili tespih, upitali ga: „Zar i ti, pored svog ugleda, držiš tespih u ruci?!“ „Put kojim sam stigao svom Gospodaru necu nikada napustiti!“, odgovorio je.

Hasan el-Basri je bio upitan: „O, ucitelju, zar si, i pored svoje velicine i lijepog obavljanja ibadeta, sa tespihom u ruci?“ Odgovorio je: „Ono što smo praktikovali u svojim pocecima necemo ostaviti ni u svojim završecima!“

Da za upotrebljavanje tespiha nema druge dozvole i opravdanja osim saglasnosti i prakse ovih prvaka, i to bi bilo dovoljno. TeUMedutim, potvrdujemo da je tespih sredstvo koje nas podstice da se sjecamo Uzvišenog Allaha (muzekkiretun billahi teala), kako su ga upravo i nazivali neki ispravni prethodnici (selef-i salih), jer skoro svako ko vidi tespih, sjeti se Allaha, što je njegova i najveca korist.

Takoder, tespih nam pomaže da ostanemo u stalnom zikru. Kada insan vidi tespih, zna da je to sredstvo za spominjanje Allaha, pa ga to i navede na zikir. O, divnog li sredstva za stalno spominjanje Uzvišenog Allaha!

Neki su tespih nazivali hablu‘l-vasl (uže koje spaja - sa Allahom), a neki rabitatu‘l-kulub (srcana veza - sa Allahom).

Pricala mi je osoba, u ciji govor nemam sumnje, da je bila u karavani prema Bejtul-Makdisu, kada ih je presrela grupa razbojnika i naredila da se sve prekopa. Kada su njega prekopavali i kada su uzeli njegov turban iz njega je ispao njegov tespih. Vidjevši tespih, povikali su: ‚Ovo je vlasnik tespiha, vratite njegove stvari!‘ I tako je njegov imetak ostao spašen.

Pogledaj, dragi brate, ovo blagoslovljeno i blistavo sredstvo koje donosi dobro i ovoga i buducega svijeta! Ne prenosi se od prijašnjih niti potonjih ucenjaka zabrana upotrebe tespiha, cak ogromna vecina ucenjaka upotrebljavala je tespih i nisu u tome vidjeli ništa ružno. Jedan od ucenjaka je bio upitan: „Zar ti to Allahu nabrajaš?“, pa je odgovorio: „Ne, nego brojim radi Njega!“
Suština je u tome da se velika vecina zikira spomenutog u sunnetu ne može brojati prstima, a kada bi se cak i mogla brojati, to bi ucaca potpuno zaokupljalo od skrušenosti, a postizanje skrušenosti je upravo jedan od ciljeva zikira, a Allah najbolje zna!

S arapskog preveli:
Hfz. Nedžad Ceman i Mr. Almir Fatic


Nazad

Pogled, jedna od Iblisovih strelica

Kaže pjesnik: «Svaka nezgoda pocinje od pogleda, i vecina požara od malenih iskrica.»
Živimo u vremenu punom zabranjenih (haram) prohtjeva i primamljivih iskušenja. Primjer toga je, svakako, pornografija koja se toliko proširila da nisi u stanju otvoriti novine ili casopis, pogledati tv-e i otici u caršiju, a da tvoje srce ne oboli i tvoj iman ne oslabi, sve zbog tih prizora. Samo nam Allah jmože pomoci! Zaista mnogi od nas ne mogu da se obuzdaju od zabranjenih pogleda, ili, drugim rijecima receno, mnogi nisu u stanju izbjeci Iblisovu otrovnu strijelu. Šejhul-islam Ibn-Tejmije nam je ostavio koncizan odgovor koji može poslužiti kao efikasan lijek protiv ove uistinu teške bolesti. Nakon što zapadnemo u ovaj grijeh, skloni smo pravdanju: moja sestra, moja sestra..., ali sigurno je da prvi pogled slijedi drugi i tako redom... Ponekad šejtan obmanjuje neke od nas tako što, kada bude iskušan prvim pogledom koji ostavi traga na njemu, prikaže mu lijepim i mogucim ublažavanje i lijecenje tragova prvog pogleda sa drugim. Da li je to prihvatljivo? Šejhul-islam Ibn-Tejmije odgovara na ovu sumnju sa više aspekata. Kada je ovaj veliki ucenjak, znanstvenik, imam, šejhul-islam, Ahmed ibn-Tejmije upitan o onome koga je pogodila otrovna Iblisova strelica, odgovorio je: «Onome kome je nanešena otrovna rana, na njemu je da nastoji uklonuti otrov i da zacijeli ranu, i to na sljedece nacine:
1. Da se oženi, ili da se pozabavi plemenitim, pohvalnim stvarima što ce svakako doprinjeti da išcezne ono što ga je zadesilo. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: «Kada neko od vas vidi neku ženu pa ga zadivi nešto na njoj, neka se vrati svojoj, jer ce i kod nje to isto naci. Ovo su neke od stvari koje umanjuju strasti i ublažavaju pohotu.
2. Da se posveti namazu, dovi, skrušenosti, pogotovo u ranim jutarnjim satima, te da njegov namaz bude uz prisustvo srca i ponizno. Zatim da u svojoj dovi što više uci: Ja mukallibe-lkulubi sebbit kalbi ala dinik. Ja musarrifel-kulubi sarrif kalbi ila taatik. O Ti koji ljudska srca okreceš, ucvrsti moje srce u Tvojoj vjeri. O ti koji srca usmjeruješ kuda Ti hoceš, usmjeri moje srce ka pokornosti Tebi. Jer, uistinu, ukoliko covjek bude ustrajan u dovi, pokornosti i skrušenosti Uzvišenom Allahu, sigurno je da ce ga izbaviti iz nedace u koju je zapao, kao što kaže Uzvišeni: «I tako smo ucinili da bi od njega odstranili grijeh i ružno djelo, jer on je uistinu jedan od naših iskrenih robova.» (Jusuf, 24)
3. Da se udalji od boravišnog mjesta i mjesta u kom se krece ta osoba, kao i osoba koje su u bliskom srodstvu sa njom, koje sa njom dolaze u kontakt tako da je više ne vida niti šta cuje o njoj kako više ne bi ostavila nekog utjecaja niti dojma na njemu. Nema sumnje da uz udaljenost covjeka od necega dolazi i zaborav doticnog, i da što se manje nešto spominje manje ostavlja traga na srcu. Stoga, na njemu je da cini ove stvari, i da radi ono što ce poboljšati i promijeniti njegovo stanje. A Allah najbolje zna. Ibnul-Kajjim je upitan: Šta kažu veliki ucenjaci o covjeku koji pogleda neku ženu pa se u njegovom srcu pojavi ljubav prema njoj, te mu, nakon što se situacija pogorša do te mjere da postane nesnosna, njegov nagon kaže: «Sve ovo ti se dešava zbog onog prvog pogleda, i kada bi je samo pogledao drugi put, imao bi drugaciju viziju o njoj, u njemu bi i utjehu i zaborav našao.», da li mu je dozvoljeno da je namjerno pogleda drugi put sa ovim predumišljajem? – Odgovor je bio sljedeci: Svaka zahvala pripada Allahu. Nije mu to dozvoljeno, zbog deset stvari: 1. Zbog toga što je Allah – Njemu pripada svaka slava – naredio obaranje pogleda, i što nije ucinio lijek za covjekovo srce u onome što mu je zabranio.
2. Što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o slucajnom pogledu, te je, znajuci njegov utjecaj na srce, naredio da se moguci tragovi lijece time što ce se istog momenta pogled oboriti, i što se više nece gledati u spomenuto, a ne ponovnim obaziranjem i gledanjem.3. Što je jasno precizirano da je prvi (slucajni) pogled njegov, a ne, nikako drugi. Stoga, jasno je da, ako je u tom prvom pogledu bolest, onda je sigurno u obaranju pogleda i izbjegavanju drugog lijek za nju.4. Nepobitno je da se sa drugim pogledom sigurno ne može ništa ublažiti – samo iskustvo mnogih je dokaz tome. Ako je to tako zašto onda da se covjek izlaže novoj opasnosti time što ce vratiti pogled?5. Postoji mogucnost da mu njegova psiha sa drugim pogledom još više docara i uljepša to što vidi, pa mu se samim time još više poveca i njegova muka, odnosno duševna patnja. 6. Što covjeku, samo što pomisli da se obazre i pogleda drugi put, sam Iblis daje viziju o svemu tome, cak mu uljepša i ono što nije lijepo, i to samo da bi kušnja i nevolja bila što veca i potpunija. 7. Sigurno je da covjek nece sebi pomoci u toj nevolji time što ce uraditi nešto što je suprotno šerijatskim propisima, niti uopšte može ublažiti, a kamoli izlijeciti to što ga je snašlo sa necim što je zabranjeno (haram). Samom njemu, ukoliko uradi nešto takvo, sasvim je jasno da i ne prilici da mu bude ukazana bilo kakva pomoc. 8. Prvi pogled je jedna od Iblisovih otrovnih strelica i zna se da je drugi pogled kao i druga strelica još otrovniji. Zar se otrov lijeci otrovom?! 9. Treba znati da je osoba koja se nade u ovakvoj situaciji na ispitu – da li ce ostaviti nešto cemu je sklona, kako tvrdi. Takva osoba sa drugim pogledom želi da bolje vidi i da sebi bolje docara ono u što gleda. Ukoliko ga prizor ne zadivi i ne svidi mu se ono u što gleda, on svoj pogled sklanja. Dakle, jasno je da je on svoj pogled sklonio samo zato što mu nije ispunio njegove težnje, a ne radi Allaha Uzvišenog. Gdje je onda, i kakvo je to ophodenje sa Allahom Uzvišenim u ostavaljanju onoga cemu je sklona duša radi Njega?
10. Radi boljeg prikaza svega ovog, na kraju, navest cemo jedan primjer: Covjek uzjahao novog konja i on hoce skrenuti sa glavnog puta u neku tijesnu ulicicu koja na kraju vodi u provaliju. Ulicica je toliko tijesna da se ne može okrenuti i vratiti nazad. Primjeti li samo da konj hoce skrenuti, zategnut ce uzde i zaustaviti ga, kako ne bi ušao u nju. Ako se desi da ude korak-dva, viknut ce na njega i što brže ga vratiti nazad, dok još ima mogucnosti za to. Uradi li to na vrijeme i u datom momentu, uspio je, u protivnom, ako mu dozvoli ulazak u tu ulicu i tek onda pocne vikati na njega i vracati ga, teško ce ga vratiti. Da li ce razumna osoba, kada cuje za ovaj primjer, reci: jedini nacin da se izbavi iz te tijesne ulicice je da nastavi jahati u njoj? Isti slucaj je i sa pogledom kada ostavi traga u srcu. Ako bi osoba bila odlucna i oprezna pa riješi to pitanje u samom njegovom pocetku (odnosno sasjece ga u korjenu), lahko mu izlijeciti moguce tragove. Ako bi kojim slucajem prvi pogled popratio drugim i njime tragao za lijepim, divnim mjestima onoga što gleda i sve to upijao u svoje inace prazno srce, te ga uz to cvrsto usadio u njega, nema sumnje da ce se ljubav pojaviti. Poslije toga, ukoliko se pogledi budu smjenjivali jedan za drugim, oni ce biti poput vode koja natapa drvo. To «drvo ljubavi» nece prestajati rasti sve dok srce te osobe ne ucini pokvarenim, beskarakternim, nemoralnim i dok ga potpuno ne odvrati od onoga što je njegova stvarna funkcija, zbog koje je stvoreno. Zatim, takvo srce odvodi covjeka u raznorazna iskušenja te ga navodi da cini zabranjene stvari prekoracujuci u tome sve granice. Njegovo srce ce tako sa njim nastaviti sve do potpune propasti, a razlog svemu tome je to što je oko' te osobe prvim pogledom osjetilo neku vrstu slasti u tome što je vidjelo, pa je zaželjelo da je još jednom okusi, baš kao jedenje ukusne hrane, kada covjek proba samo jedan zalogaj. Da je odmah oborio pogled njegovo srce bi bilo odmorno i spašeno svih tih nedaca. Razmisli malo o rijecima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, : «Pogled je jedna od otrovnih Iblisovih strelica»! Ta strelica biva zabodena pravo u srce, pusti otrov u njega i on se poslije širi citavim tijelom. Ako covjek požuri i izvuce otrov prije nego se proširi po tijelu, spašen je, a u protivnom, taj otrov ce ga uništiti.
Preveo: Jašarevic Nezir
Islamski Univerzitet, Medina